subota, 14. siječnja 2012.

Svakako dođite u Kutinu

Evo nekoliko genijalnih fotki moga susjeda umjetnika Tom-a Štimca!
Uživajte i obavezno dođite u Kutinu!










ponedjeljak, 9. siječnja 2012.

Odakle Rus u Kutini?

      Sjedim ja tako doma i nešto prčkam po kompjuteru, spajam sa karticom, synthom, čačkam, šaltam kablove po zidu, brišem prašinu iza kompa, kad eto ti punice na vrata. Uhhh, pomislim ja, što je sad bilo?
Kaže ona: Evo na ulazu u dvorište stoji čovjek, treba tebe. Ništa drugo ne razumijem.
Ja vanka, kad ono - stvarno, zaista. Sitan čovjek, u nekim ranim četrdesetima, promukla glasa, pomalo odrpan.. Priča on engleski i to perfektan engleski.
     Zove se Aleks, što je skraćeno od Aleksej, trenutno je u azilu u Kutini. Kaže on da nas je čuo kako sviramo negdje vani i odlučio me potražiti. I.... nekako me pronašao.
Pitam ja o čemu se tu radi, a on, skromnim, uplašenim glasom kaže kako piše pjesme, svira gitaru i pjeva i kako bi volio da mu pomognem da snimimo par pjesama i ako je moguće da mu pronađem kakvu gažu.
I eto, ne budi lijen, dogovorio se ja s njim da dođe jedan dan i da ponese svoje bilješke i snimke pa da ćemo vidjeti mogu li mu kako pomoći.
     Roditelji su me odgajali da pomažem svakome kome treba pomoći, no kada je on otišao iz dvorišta, počeo sam razmišljati- Odakle on tu? Zašto je pobjegao iz Rusije? Što ako je nekakav luđak? Špijun? Tko zna išta o tom čovjeku?? No, ipak, djelovao je dosta zabrinuto i zaplašeno, a odmah sam i skužio kako nema niti kinte, tek neku malu, simboličnu pomoć što svi, koji su u azilu dobivaju. I tako sam ja odlučio naći se s njim.
     Nakon par dana, došao je. Odlučio sam malo ispitati zbog čega je pobjegao, no bio je dosta tajnovit i nikako nisam mogao otvoriti ga. No, nije nam to niti bilo prevažno. Čovjek zaista piše lijepe pjesme, isključivo na engleskom. Glazbu također komponira, čak je imao i stick sa nekim demo snimkama.. I još nešto. Iza tog siromašnog izgleda, krio se čovjek sa završenim pravnim fakultetom.
Kopavši po njegovim papirima, odlučili smo da ćemo napraviti pjesmu koju smo kasnije nazvali "Sorry"
Tekst i većinu melodije je Aleks već imao u glavi i na papiru, ja sam samo malo pripomogao oko harmonije i aranžmana. Na Motifu sam napravio većinu posla i kad je došlo vrijeme da to netko i otpjeva - zaključismo da je najbolje da on i otpjeva tu pjesmu.
Družili smo se Aleks i ja nekoliko mjeseci, ja sam mu davao i kupovao duhan, jer je jadan umalo počeo pušiti i slamu skupljenu po dvorištu. Nabavili smo mu i mobić i karticu da lakše možemo kontaktirati i dogovarati kad ćemo se naći. Kada sam imao novca znao sam mu dati da ima za kavu. (prvi dan kada smo se dogovorili da ćemo se naći u kafiću - zatekao sam ga kako muti šećer u vodi i to pije tvrdeći kako je to izvanredno piće).  Dalibor mu je prvom prilikom kad ga je vidio dao 100 kn. Uspjeli smo nabaviti mu i nekakve robe. Bližila se zima i Aleks se počeo raspitivati o avionskim kartama za razne zemlje, jer mu je vrijeme boravka u Hrvatskoj isticalo.
      I samo je jedan dan došao iznenada - pozdravio se sa mnom, rekao mi da ima kćer i ženu koje je morao ostaviti, tamo u Rusiji. Ostavio mi je i neke pjesme na mini diskovima. Ja sam mu poklonio svoju kapu, otpratio na vlak za Zagreb. Od tada - izgubio mu se svaki trag. Aleks mi je bio prijatelj, koji je nestao kako se i stvorio. Ono što je ostalo od našeg druženja jest jedna meni prekrasna pjesma u kojoj sam osjetio da je Aleks dubok i osjećajan, dobar čovjek i da mu je često u životu tuga bila jedini suputnik.
Izvolite! Poslušajte!

nedjelja, 1. siječnja 2012.

Sretna Nova godina

     Mislio sam svakom pojedinačno čestitati Novu godinu, ali to bi vjerojatno morao pisati bar dva dana, pa sam odustao. Kasno sam se pokrenuo danas. Valjda je i to normalno.
 
      Želim nam svima SRETNU NOVU 2012. GODINU! Neka nam bude zdrava, dobra, bolja nego prošla.

     Želim da nađemo više vremena jedni za druge, ali i da svatko od nas više poradi na sebi. Da ostanemo svjesni svojih vrlina i kvaliteta, da sačuvamo i njegujemo svoje dostojanstvo, poštenje i čast. Da i dalje praštamo jedni drugima.
Da lakše prepoznamo i one negativne stvari, naše mane koje nas ili druge čine nesretnima i nezadovoljnima. Da poštujemo svoju obitelj, svoje susjede, ljude s kojima se svakodnevno susrećemo.
Velike su to želje, ali nisu neostvarive. Sa ostvarenjem istih, imati ćemo i sve drugo, zdravlje, radost u srcu. Želim nam svima SRETNU NOVU 2012. GODINU!

Eh da.. Ako se vratite post prije ovoga - samo da vam kažem: Ipak sam Novu godinu dočekao svirajući. :) Ahhh....

Tvoja ljubav

Svoje vrijeme je dočekala i još jedna pjesma. Pjesma koja govori o ljubavi, o onoj bezuvjetnoj ljubavi kakve smo svi željni, svjesni svojih...