subota, 21. prosinca 2019.

Božić iz djetinjstva


Neki dan me časna sestra  Marija upitala zašto već dugo nisam ništa napisao na facebooku. Pokušao sam joj na brzinu odgovoriti, onoliko koliko sam tada bio u mogućnosti snaći se. Da, postoje određeni razlozi zašto ništa, čak niti šaljivog, ne piskaram. "Zato, časna, što nemam inspiracije. Pisao sam kada sam bio inspiriran" , odgovaram joj. Sada imam nešto o čemu bi pisao.                                                                                                                                                                                                            
Ove godine u mjesecu srpnju posjetio sam franjevački samostan Marijina Pohođenja u Pazinu. 
Proveo sam tamo (a pisao sam i ranije na ovom blogu o tome) nepunih tjedan dana. Ono što sam očekivao, što sam trebao i tražio - sve sam tamo dobio. Pa vjerojatno i više no što sam zaslužio. Upoznao sam tri Božja čovjeka koji su predani Bogu na način na koji sam to mogao vidjeti jedino u filmovima. Od jutarnjeg časoslova pa do odlaska na počinak - osjećao sam kako mi se duša ispunja mirom. 

Bog mi je, siguran sam, kroz ove ljude pomogao u mojim potrebama a posebno jer sada vidim kroz svoj život koliko ljubavi mi je dao, koliko milosti, koliko mojih vlastitih sebičnih želja je ispunio  - jer sam ga iskreno zamolio.


Iz tog razmišljanja kao početne točke potekla je i ova pjesma "Svjetlo mojih staza"  koju sam napisao po povratku u svakodnevnicu.
Stoga, ako ju budete pažljivo poslušali - iz nje možete prepoznati sve moje želje i čežnje koje osjećam još iz djetinjstva kada sam ranom zorom gazio snijeg do pojasa, pod svjetlom koja se probijala kroz prozore friško probuđenih kuća,   odlazeći na zornice, kad sam se radovao sitnicama, kada sam pod borom, koji smo kitili na badnju večer, osim jaslica pronalazio  narandžu ili čokoladu te obavezne "termo" čarape :) i to mi je bilo dovoljno. 
  

U srcu spokoj, duši mir - to dati može jedino On, koji nam je u ovim danima prije mnogo godina darivao i jedno djetešce. Djetešce kome su se klanjali, kome se klanjaju i kome će se klanjati naraštaji. Neka Vam malo djetešce podari sve što ga iskreno zamolite, neka nas blagoslovi svojim malenim ručicama i neka nam svima pokaže put ka svome i našem Ocu!
SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!

Pjesmu su oplemenile svojim nježnim i iskrenim glasovima cure iz kutinskog župnog zbora "Madonna Nives" 
-redom :

Margareta Andrić, 
Antonela Knežević, 
Tomislava Švarc,
 Marija Topić, 
Petra Tuksar,
 Kristina Vidović,
te sestre Katarina i Kristina Vrdoljak.




Ovih dana, nadam se, biti će gotova i još jedna posebna verzija ove iste pjesme u totalno drugačijem obliku kao plod suradnje sa zagrebačkim Ansamblom "Kolbe" tj. nekolicinom članova tog zbora čije me prekrasno pjevanje oduševilo.  
O Ansamblu "Kolbe" ste vjerojatno čuli kada je bila riječ o mjuziklu o Svetom Anti "Svetac svega svijeta". Niz vrsnih pjevača i pjevačica pod voditeljskom palicom gosp. Branka Barduna koji će skupa sa gospođicom Mateom Bardun i  završiti tu drugu verziju pjesme. 
O tome ću reći više kad bude gotovo...

A ako bude razumijevanja i malo financijske potpore, nadam se da će pjesma dobiti i jedan prekrasan video uradak. 


Pjesmu posvećujem dobrim pazinskim franjevcima : fra Marinku Klaiću, fra Josipu Vlašiću i fra Darku Tepertu. 


ponedjeljak, 25. studenoga 2019.

Čedo Antolić

Za njega sam znao godinama i godinama se divio njegovim glazbenim i lirskim biserima. Osebujan, posebniji od svih, prekrasnog glasa, pravi virtuoz na gitari, harmonijski neočekivano inspirativan i zanimljiv, poseban, ugodan. Evo i dok pišem ovo, upravo je zapjevao na radiju. Kako ga je lako prepoznati. Samo posluhnete i čujete ljepotu i to je Čedo.
Baš na Sveta tri kralja, 06.01.2018. Marina i ja odlučili smo počastiti se misom na kojoj sviraju i pjevaju Čedo, Matija i zbor "Hrid" kao i koncertom poslije mise. I tako sam upoznao tu legendu. Nakon koncerta razmijenili smo Čedo, Matija i ja nekoliko rečenica.. Kakva je to sreća sa takvim ljudima razgovarati. Shvatih tada kako bi baš tako i trebalo biti. Ljudi slave Boga sa darovima koje im je darovao. Žive uzajamnu ljubav. U Bogu tako veliki a sa ljudima toliko ljudski.

 Oduševljen još danima nakon mise i koncerta, na prijateljev nagovor odlučio sam poslati Matiji i Čedi svoju demo pjesmu sa molbom da mi pomognu realizirati nešto od te pjesme. Sulud potez, rekao bi možda netko, takvog kantautora zamoliti za suradnju, da otpjeva pjesmu koju sam napisao. No, Čedo je pristao bez ikakvih problema. Teško pokretan zbog bolesti koja ga je već gazila, imao je snage za otpjevati stihove. Od tada pa do njegove smrti često smo razgovarali, komentirali, žalili se, jadali, ovisno o njegovom trenutnom stanju.. O moj Bože, kao da se poznajemo stotinu godina. Potpuno iskreno, bez laži, bez zlih namjera. Kao da se poznajemo stotinu godina. Matija je nasljedio sve te prekrasne vrline od oca. Skroman, blag, iskren.. O moj Bože, sa kavim si me to prekrasnim ljudima upoznao. Želio sam pomoći Čedi u njegovom skromnom životu. 
   Jednom sam bio kod njega doma. Vidio sam po njemu a i sam je rekao da se loše osjeća, no ipak me je primio, razgovarali smo sve dok mu nije postalo neizdrživo. 
Htio je na moj prijedlog da realiziramo koncert u Kutini. On i Matija bar, ako ne već i zbor. No eto, nismo uspjeli, što mi je osobito žao jer Kutina je te umjetnike trebala čuti i doživjeti. 
Jednom, onako usput, javio se da prolazi kroz Kutinu. On, supruga i Matija. Jao, koje sreće za mene. Tako dragi, neočekivani gosti. Odmah smo zasvirali i zapjevali.  Imam jednu od tih snimki negdje tu na webu, u galeriji. 
Ode Čedo. 22./23.kolovoza 2019. dragom Stvoritelju na koncert života!!
  I sada, prateći zbivanja na društvenim mrežama, polako shvaćam -  bio sam povlašten družiti se sa takvim čovjekom, no on je takav bio prema svakome koga je poznavao. Izgarao je za svakoga.



utorak, 6. kolovoza 2019.

Svjetlo mojih staza...



  ...naslov je nove pjesme na kojoj trenutno radim. 
Tekst je nastao za vrijeme i nakon  jednotjednog boravka u franjevačkom samostanu u Pazinu. U izvanrednoj i posebnoj osami i posvećenosti svom vlastitom odnosu sa Bogom, Stvoriteljem, Ocem. 


SVJETLO MOJIH STAZA

SAMO TEBI ŽELIM PJEVAT´, SAMO TEBI PREDAT SVE
TI SI SVJETLO MOJIH STAZA, S TOBOM ZLA NE BOJIM SE

TEBI OČE MISLI LETE, TEBE MOLI SINAK TVOJ
DUŠI MOJOJ MIRA PODAJ, SRCU MOME SPOKOJ SVOJ

JA ĆU VJERNO IĆI S TOBOM, TI ME ČUVAJ SVAKOG ZLA
PUTOVE MI BLAGO RAVNAJ DA NE SKRENEM NIKUDA

GRIJEHE SVE MI TI OPERI, SUZAMA ME UMIVAJ
DA TE ČISTE DUŠE SLIJEDIM TO MI DOBRI OČE DAJ

A KAD DOĐE ZADNJA URA, KAD ŽIVOTA PROĐE TIJEK
SMILUJ MI SE I POZOVI DA TE SLAVIM ZAUVIJEK






Hvala vam dragi fratri Marinko Klaić, Josip Vlašić i Darko Tepert!

U galeriji možete pogledati i neke od slika i videa...




utorak, 30. travnja 2019.

Tri Guardians feat. Bruno "Presidente" Zebich

Prije nekoliko dana imali smo privatnu promociju spota i nove-stare pjesme koju smo obradili.
Oduševljen sam jer ne samo da pjesma ima krila nego je i spot dobio jedan "umjetnički štih" a  sve zahvaljujući Senseiu, majstoru zanata. 

Ukratko:

Tri Guardinas feat. Bruno Presidente Zebich - Jabuka

Tekst i glazba: Jasenko Horvat
Arr. : Tri Guardians
Mix i produkcija: Jozz Hodak i Dalibor Prochazka
Video: Goran Šporčić i Dalibor Prochazka
Ideja i realizacija: Sensei

Promocija spota i pjesme održana je 11.04. Hotel Kutina u večernjim satima.



četvrtak, 7. ožujka 2019.

Noćna Kutina

Ovih dana, tj. noći, zabilježio sam niz fotografija grada koji krije puno detalja, ali ih trebamo pronaći.. Lijepi grad Kutina. Kliknite na link ispod za pogled..


Tvoja ljubav

Svoje vrijeme je dočekala i još jedna pjesma. Pjesma koja govori o ljubavi, o onoj bezuvjetnoj ljubavi kakve smo svi željni, svjesni svojih...