subota, 21. prosinca 2019.

Božić iz djetinjstva


Neki dan me časna sestra  Marija upitala zašto već dugo nisam ništa napisao na facebooku. Pokušao sam joj na brzinu odgovoriti, onoliko koliko sam tada bio u mogućnosti snaći se. Da, postoje određeni razlozi zašto ništa, čak niti šaljivog, ne piskaram. "Zato, časna, što nemam inspiracije. Pisao sam kada sam bio inspiriran" , odgovaram joj. Sada imam nešto o čemu bi pisao.                                                                                                                                                                                                            
Ove godine u mjesecu srpnju posjetio sam franjevački samostan Marijina Pohođenja u Pazinu. 
Proveo sam tamo (a pisao sam i ranije na ovom blogu o tome) nepunih tjedan dana. Ono što sam očekivao, što sam trebao i tražio - sve sam tamo dobio. Pa vjerojatno i više no što sam zaslužio. Upoznao sam tri Božja čovjeka koji su predani Bogu na način na koji sam to mogao vidjeti jedino u filmovima. Od jutarnjeg časoslova pa do odlaska na počinak - osjećao sam kako mi se duša ispunja mirom. 

Bog mi je, siguran sam, kroz ove ljude pomogao u mojim potrebama a posebno jer sada vidim kroz svoj život koliko ljubavi mi je dao, koliko milosti, koliko mojih vlastitih sebičnih želja je ispunio  - jer sam ga iskreno zamolio.


Iz tog razmišljanja kao početne točke potekla je i ova pjesma "Svjetlo mojih staza"  koju sam napisao po povratku u svakodnevnicu.
Stoga, ako ju budete pažljivo poslušali - iz nje možete prepoznati sve moje želje i čežnje koje osjećam još iz djetinjstva kada sam ranom zorom gazio snijeg do pojasa, pod svjetlom koja se probijala kroz prozore friško probuđenih kuća,   odlazeći na zornice, kad sam se radovao sitnicama, kada sam pod borom, koji smo kitili na badnju večer, osim jaslica pronalazio  narandžu ili čokoladu te obavezne "termo" čarape :) i to mi je bilo dovoljno. 
  

U srcu spokoj, duši mir - to dati može jedino On, koji nam je u ovim danima prije mnogo godina darivao i jedno djetešce. Djetešce kome su se klanjali, kome se klanjaju i kome će se klanjati naraštaji. Neka Vam malo djetešce podari sve što ga iskreno zamolite, neka nas blagoslovi svojim malenim ručicama i neka nam svima pokaže put ka svome i našem Ocu!
SRETAN BOŽIĆ SVIMA!!

Pjesmu su oplemenile svojim nježnim i iskrenim glasovima cure iz kutinskog župnog zbora "Madonna Nives" 
-redom :

Margareta Andrić, 
Antonela Knežević, 
Tomislava Švarc,
 Marija Topić, 
Petra Tuksar,
 Kristina Vidović,
te sestre Katarina i Kristina Vrdoljak.




Ovih dana, nadam se, biti će gotova i još jedna posebna verzija ove iste pjesme u totalno drugačijem obliku kao plod suradnje sa zagrebačkim Ansamblom "Kolbe" tj. nekolicinom članova tog zbora čije me prekrasno pjevanje oduševilo.  
O Ansamblu "Kolbe" ste vjerojatno čuli kada je bila riječ o mjuziklu o Svetom Anti "Svetac svega svijeta". Niz vrsnih pjevača i pjevačica pod voditeljskom palicom gosp. Branka Barduna koji će skupa sa gospođicom Mateom Bardun i  završiti tu drugu verziju pjesme. 
O tome ću reći više kad bude gotovo...

A ako bude razumijevanja i malo financijske potpore, nadam se da će pjesma dobiti i jedan prekrasan video uradak. 


Pjesmu posvećujem dobrim pazinskim franjevcima : fra Marinku Klaiću, fra Josipu Vlašiću i fra Darku Tepertu. 


Tvoja ljubav

Svoje vrijeme je dočekala i još jedna pjesma. Pjesma koja govori o ljubavi, o onoj bezuvjetnoj ljubavi kakve smo svi željni, svjesni svojih...